Moje iskustvo s fiksnim aparatićem za zube
7/28/2019
Razlog zbog kojeg me zubarica
uputila ortodontu jest, kao u većini slučajeva, neravan zagriz te neke manje i
veće anomalije zuba. Iako su mi zubi bili (i da kucnem o drvo i dalje jesu)
prilično zdravi (moram se malo pohvaliti i citirati svoju stomatologicu- ,,među
najzdravijima koje sam vidjela’') bili su prilično neravni pa je kucnuo čas da
se riješim i tog problema. Kako sam tada imala 16 godina, a u Hrvatskoj je aparatić besplatan do 18.-te
godine znala sam da nemam puno vremena za čekanje te sam se odlučila odmah
naručiti na pregled. Ortodontu sam išla na Stomatološki
fakultet u Zagrebu. Na pregled sam čekala cca mjesec dana od dana narudžbe,
a sam aparatić sam dobila 2 mjeseca kasnije. Ako znate koliko se inače čeka ovo
je doista jako jako brzo pa sam strašno zahvalna što se sve tako lijepo posložilo.
Kada dođete na prvi pregled nakon što vam specijalizanti i profesorica provjere
stanje zuba prvo će vas poslati da napravite ortopan zuba u zgradi preko
(također Stomatološki fakultet), morati ćete potpisati papire o pristanku na
lječenje (odnosno vaši roditelji ako ste u tom trenutku maloljetni) te ćete
dobiti termin za sljedeći pregled na kojemu započinje proces stavljanja
aparatića.
Proces stavljanja aparatića započinje
uzimanjem otiska zubi. Vjerujem da
ste već svi čuli barem jednu priču o
tome koliko je to uzimanje otisaka neugodno, a pogotovo ako kao i ja imate
veoma malu čeljust. Miris i okus paste koja služi za uzimanje otiska je
mentolast i zapravo skroz podnošljiv no uvjerljivo najgori dio su metalne
''žlice'' u kojima se ta pasta nalazi odnosno pomoću kojih se otisak uzima.
Zbog njihovog položaja u ustima tijekom uzimanja otiska kod dosta ljudi izazovu nagon na povraćanje. Ako me poznate znate
da sam osoba koja ne voli ništa što ima veze sa povraćanjem, ne sjećam se kada
sam zadnji put povraćala i to je ujedno jedna od rijetkih stvari koje se baš
gadim (inače baš i nisam gadljiva) tako da me to prilično brinulo. Srećom kod
mene je ovaj otisak zubi prošao bez problema za razliku od onog finalnog nakon
skidanja aparatića no o tome nešto više malo kasnije. Važno je opustiti se,
disati na nos i pratiti upute ortodonta. Nakon toga i nekoliko fotografija
mojih zubi (specijalizanti će u nekoliko navrata tijekom cijelog procesa
liječenja fotografirati zube kako bi mogli pratiti napredak) sljedeći je korak
bio postavljanje separatora.
Separatori su male gumice koje vam ortodont stavi između pojedinih
zubi kako bi se napravilo mjesto za jedan metalni dio aparatića (mislim da taj
dio drži cijeli aparatić na mjestu no nemojte me uzeti za riječ jer nisam
stručnjak). Već u prvih par sati nošenja
separatora osjećala sam bol u zubima, a bolovi su postajali jači kako je
dan odmicao i mučili me naredna 2-3 dana. Nisu to bili neizdrživo jaki bolovi
no bili su prisutni. Uz zubobolju je došla i nemogućnost žvakanja tvrđe hrane
no nakon tih prvih par dana kasnije je sve bilo super. Nakon otprilike tjedan
dana nošenja separatora došao je red na postavljanje prvog aparatića. Neki od
vas će prije postavljanja aparatića morati vaditi zube, no kod mene smo išli na nešto drugačiju varijantu pa
sam umjesto vađenju zuba bila podvrgnuta strippingu. Stripping je tehnika tanjenja zubne cakline metalnom vrpcom čija
površina nalikuje na brusni papir. Ako me pitate koji dio vezan uz iskustvo
nošenja aparatića mi je bio najgori- uvjerljivo stripping! Bilo je jako
neugodno, puno krvi i posjekotina po usnama koje su se tu zadržale još tjednima
nakon postupka no znala sam da je to nešto što se mora odraditi i što će u konačnici
doprinjeti kvalitetnom rezultatu. Kako se prvo postavlja aparatić na jednu
čeljust, a tek nakon nekog vremena na drugu
prvo sam dobila aparatić gornje čeljusti, a nakon mjesec dana na donjoj.
I u jednom i u drugom slučaju prvih tjedan dana je bilo uvjeljivo najgore. Osjećala sam jak pritisak na zubima, imala
priličnu zubobolju i tjedan dana sam jela isključivo kašastu hranu jer je
bilo što drugo bilo nemoguće žvakati. Mislim da je zapravo puno gori taj
osjećaj pritiska na zubima nego bol jer je puno neugodniji. I ovo se ponavljalo svakih mjesec dana
nakon zatezanja aparatića.
Sada dolazimo do dva glava dijela
vezana uz nošenje fiksnog aparatića oko kojih sam i sama imala najviše pitanja,
a to su hrana i higijena. Što se
tiče hrane preporučljivo je izbjegavati
jako tvrdu hranu poput orašastih plodova, kod voća koje ima veliku košticu
u sredini (marelice, šljive...) potrebno je izvaditi košticu, prije no što se
voće zagrize, a isto tako ne smijete npr. zagristi jabuku u komadu kako bi to
napravili da nema aparatića već je preporučljivo narezati je. Sve se ovo radi
kako bi izbjegli pucanje bravica (malih kvadratića koji se ljepe na svaki zub)
jer u slučaju pucanja bravice morate što prije otići ortodontu da zalijepi novu.
Ako ste kao i ja krenuli u cijeli proces prije 18. godine i HZZO vam pokriva
aparatić možete zamijeniti do 3 bravice
besplatno, a svaka bravica nakon toga se naplaćuje. Ne znam kako, ali tokom
te dvije godine koliko sam nosila aparatić nije mi pukla niti jedna bravica
što je stvarno super.
Što se tiče higijene na nju sam obraćala
posebnu pozornost jer nisam htjela da mi bakterije unište potpuno zdrave zube. Zube
sam prala mekom četkicom, obavezno iza svakog obroka odnosno ujutro nakon
doručka, nakon ručka te navečer nakon večere. Osim obične četkice, paste za
zube i vodice za ispiranje usta koje sam koristila i prije aparatića u rutinu
sam uvela korištenje interdentalnih
četkica. Njih možete kupiti u manje više bilo kojoj drogeriji, a meni su
jako pomogle u četkanju nekih teže dostupnih mjesta i prostora između žica. Sa
ovom rutinom zubi su mi ostali zdravi i nakon aparatića tako da je moja iskrena
preporuka dobro se brinuti o zubima
tijekom cijelog tog procesa jer će se svakako isplatiti kasnije.
Nakon otprilike godinu i pol dana nošenja fiksnog aparatića dobila
sam naputak od ortodonta da moram nositi gumice.
To su gumice koje dobijete kod ortodonta i koje se zakače na ''kukice'' na
pojedinim bravicama te pomažu da se zagriz izravna do kraja. Morala sam ih
nositi 24 sata dnevno te ih skidati samo kod jedenja. Nakon 2 mjeseca imala sam
ponovno pregled na kojem su mi rekli da ih nastavim nositi 24 sata i nakon 3
mjeseca ponovo pregled na kojem su mi rekli da ih nastavim nositi samo preko
noći sve do dana skidanja aparatića. I
napokon nakon dvije godine nošenja aparatića došao je dan skidanja. Baš
sam se jako veselila jer mislim da je 2 godine pristojno vrijeme i već mi je,
moram priznati, pomalo išao na živce. Jednostavno sam bila spremna skinuti ga i
vidjeti svoje transformirane zube. Skidanje je prošlo super, a onda je došao
red na uzimanje otiska mojih novih-starih zubi u svrhu izrade retainera. Retainer je prozirna plastična
''presvlaka'' koju morate nositi nakon skidanja aparatića kako vam se zubi ne bi
pomakli tj. vratili u stanje u kojem su bili prije. Ovaj put uzimanje otiska
nije proteklo toliko glatko koliko prvi put s obzirom da mi se prilikom
uzimanja otiska gornje čeljusti pojavio nagon na povraćanje. Srećom nakon
inicijalnog nagona ništa drugo se nije dogodilo, nisam povratila, te sam se
smirila i počela disati na nos sto je dosta pomoglo. Bilo je stvarno grozno i
ujedno jedan od razloga zašto se nadam da više nikada neću morati raditi otisak
zubi. Retainer je bio gotov kroz nekoliko sati isti dan pa sam odmah krenula sa
nošenjem. Vrijeme nošenja retainera varira od osobe do osobe, a ja sam ga
nosila 24 sata prva 3 mjeseca te nakon toga samo tijekom noći. Većina
ljudi ga mora nositi doživotno nakon skidanja aparatića što meni ne predstavlja
nikakav problem jer ga, kao što sam rekla, nosim samo dok spavam. Još jedna
napomena je da čuvate svoje retainere jer ukoliko vam pukne izrada novog će vas koštati 250-300 kn. Također perite ih
redovito jer se i u njima nakupljaju bakterije/neugodni mirisi. Svoj
svakodnevno operem četkicom za zube, a jednom tjedno namočim i vodicu za
ispiranje usta nekih pola sata.
Svačije iskustvo sa aparatićem
može biti i jest drugačije, a ovo je bilo moje. Moram napomenuti kako nisam stručnjak u ovom području u ijednom smislu
već sam ovim tekstom isključivo opisala svoje osobno iskustvo. Također bi
se zahvalila djelatnicima zavoda za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu jer su
me kroz cijeli proces vodili smireno, ljubazno i stručno. Ušla sam u ovaj
proces sa jako puno odgovornosti i ozbiljnosti jer sam znala da će put biti
dug, ali se kasnije isplatiti što se stvarno pokazalo istinitim. Jako sam
zadovoljna svojim zubima i kako oni izgledaju trenutno. Sada mi je još jedino
preostalo nastaviti se brinuti o njima da ostanu ovako zdravi još dugo vremena,
a svima vama koji tek krećete u avanturu zvanu fiksni aparatić želim puno sreće
i znajte da će se na kraju svaka muka isplatiti!
0 komentari
Razmijenimo mišljenja, natipkaj mi komentar! 😊