Moje iskustvo s fiksnim aparatićem za zube

7/28/2019

Ne znam za vas, ali prva stvar koju obično primijetim na osobi je osmijeh.  Religiozno vodim brigu o svojim zubima jer mi je u cilju što dulje zadržati svoj osmijeh zdravim i njegovanim. Naravno ne može sve uvijek biti savršeno pa u određenom trenutku trebamo i malo veću pomoć od četkice i paste za zube, a kod mene je ta pomoć došla u obliku fiksnog aparatića. Pretpostavljam da ovaj post čitate kao netko tko tek treba staviti aparatić pa se informirate na sve moguće strane ili vas ovdje dovodi puka znatiželja. Kako god bilo nadam se da će vam ovaj detaljni opis mog iskustva sa fiksnim aparatićem barem malo pomoći i možda odgovoriti na neka pitanja koja su vas do sada mučila. Pa krenimo redom...

Razlog zbog kojeg me zubarica uputila ortodontu jest, kao u većini slučajeva, neravan zagriz te neke manje i veće anomalije zuba. Iako su mi zubi bili (i da kucnem o drvo i dalje jesu) prilično zdravi (moram se malo pohvaliti i citirati svoju stomatologicu- ,,među najzdravijima koje sam vidjela’') bili su prilično neravni pa je kucnuo čas da se riješim i tog problema. Kako sam tada imala 16 godina, a u Hrvatskoj je aparatić besplatan do 18.-te godine znala sam da nemam puno vremena za čekanje te sam se odlučila odmah naručiti na pregled. Ortodontu sam išla na Stomatološki fakultet u Zagrebu. Na pregled sam čekala cca mjesec dana od dana narudžbe, a sam aparatić sam dobila 2 mjeseca kasnije. Ako znate koliko se inače čeka ovo je doista jako jako brzo pa sam strašno  zahvalna što se sve tako lijepo posložilo. Kada dođete na prvi pregled nakon što vam specijalizanti i profesorica provjere stanje zuba prvo će vas poslati da napravite ortopan zuba u zgradi preko (također Stomatološki fakultet), morati ćete potpisati papire o pristanku na lječenje (odnosno vaši roditelji ako ste u tom trenutku maloljetni) te ćete dobiti termin za sljedeći pregled na kojemu započinje proces stavljanja aparatića.

Proces stavljanja aparatića započinje uzimanjem otiska zubi. Vjerujem da ste već  svi čuli barem jednu priču o tome koliko je to uzimanje otisaka neugodno, a pogotovo ako kao i ja imate veoma malu čeljust. Miris i okus paste koja služi za uzimanje otiska je mentolast i zapravo skroz podnošljiv no uvjerljivo najgori dio su metalne ''žlice'' u kojima se ta pasta nalazi odnosno pomoću kojih se otisak uzima. Zbog njihovog položaja u ustima tijekom uzimanja otiska kod dosta ljudi izazovu nagon na povraćanje. Ako me poznate znate da sam osoba koja ne voli ništa što ima veze sa povraćanjem, ne sjećam se kada sam zadnji put povraćala i to je ujedno jedna od rijetkih stvari koje se baš gadim (inače baš i nisam gadljiva) tako da me to prilično brinulo. Srećom kod mene je ovaj otisak zubi prošao bez problema za razliku od onog finalnog nakon skidanja aparatića no o tome nešto više malo kasnije. Važno je opustiti se, disati na nos i pratiti upute ortodonta. Nakon toga i nekoliko fotografija mojih zubi (specijalizanti će u nekoliko navrata tijekom cijelog procesa liječenja fotografirati zube kako bi mogli pratiti napredak) sljedeći je korak bio postavljanje separatora.


Separatori su male gumice koje vam ortodont stavi između pojedinih zubi kako bi se napravilo mjesto za jedan metalni dio aparatića (mislim da taj dio drži cijeli aparatić na mjestu no nemojte me uzeti za riječ jer nisam stručnjak). Već u prvih par sati nošenja separatora osjećala sam bol u zubima, a bolovi su postajali jači kako je dan odmicao i mučili me naredna 2-3 dana. Nisu to bili neizdrživo jaki bolovi no bili su prisutni. Uz zubobolju je došla i nemogućnost žvakanja tvrđe hrane no nakon tih prvih par dana kasnije je sve bilo super. Nakon otprilike tjedan dana nošenja separatora došao je red na postavljanje prvog aparatića. Neki od vas će prije postavljanja aparatića morati vaditi zube, no kod mene smo išli na nešto drugačiju varijantu pa sam umjesto vađenju zuba bila podvrgnuta strippingu. Stripping je tehnika tanjenja zubne cakline metalnom vrpcom čija površina nalikuje na brusni papir. Ako me pitate koji dio vezan uz iskustvo nošenja aparatića mi je bio najgori- uvjerljivo stripping! Bilo je jako neugodno, puno krvi i posjekotina po usnama koje su se tu zadržale još tjednima nakon postupka no znala sam da je to nešto što se mora odraditi i što će u konačnici doprinjeti kvalitetnom rezultatu. Kako se prvo postavlja aparatić na jednu čeljust, a tek nakon nekog vremena na drugu  prvo sam dobila aparatić gornje čeljusti, a nakon mjesec dana na donjoj. I u jednom i u drugom slučaju prvih tjedan dana je bilo uvjeljivo najgore. Osjećala sam jak pritisak na zubima, imala priličnu zubobolju i tjedan dana sam jela isključivo kašastu hranu jer je bilo što drugo bilo nemoguće žvakati. Mislim da je zapravo puno gori taj osjećaj pritiska na zubima nego bol jer je puno neugodniji. I ovo se ponavljalo svakih mjesec dana nakon zatezanja aparatića.

Sada dolazimo do dva glava dijela vezana uz nošenje fiksnog aparatića oko kojih sam i sama imala najviše pitanja, a to su hrana i higijena. Što se tiče hrane preporučljivo je izbjegavati jako tvrdu hranu poput orašastih plodova, kod voća koje ima veliku košticu u sredini (marelice, šljive...) potrebno je izvaditi košticu, prije no što se voće zagrize, a isto tako ne smijete npr. zagristi jabuku u komadu kako bi to napravili da nema aparatića već je preporučljivo narezati je. Sve se ovo radi kako bi izbjegli pucanje bravica (malih kvadratića koji se ljepe na svaki zub) jer u slučaju pucanja bravice morate što prije otići ortodontu da zalijepi novu. Ako ste kao i ja krenuli u cijeli proces prije 18. godine i HZZO vam pokriva aparatić možete zamijeniti do 3 bravice besplatno, a svaka bravica nakon toga se naplaćuje. Ne znam kako, ali tokom te dvije godine koliko sam nosila aparatić nije mi pukla niti jedna bravica što je stvarno super.

Što se tiče higijene na nju sam obraćala posebnu pozornost jer nisam htjela da mi bakterije unište potpuno zdrave zube. Zube sam prala mekom četkicom, obavezno iza svakog obroka odnosno ujutro nakon doručka, nakon ručka te navečer nakon večere. Osim obične četkice, paste za zube i vodice za ispiranje usta koje sam koristila i prije aparatića u rutinu sam uvela korištenje interdentalnih četkica. Njih možete kupiti u manje više bilo kojoj drogeriji, a meni su jako pomogle u četkanju nekih teže dostupnih mjesta i prostora između žica. Sa ovom rutinom zubi su mi ostali zdravi i nakon aparatića tako da je moja iskrena preporuka dobro se brinuti o zubima tijekom cijelog tog procesa jer će se svakako isplatiti kasnije.


Nakon otprilike godinu i pol dana nošenja fiksnog aparatića dobila sam naputak od ortodonta da moram nositi gumice. To su gumice koje dobijete kod ortodonta i koje se zakače na ''kukice'' na pojedinim bravicama te pomažu da se zagriz izravna do kraja. Morala sam ih nositi 24 sata dnevno te ih skidati samo kod jedenja. Nakon 2 mjeseca imala sam ponovno pregled na kojem su mi rekli da ih nastavim nositi 24 sata i nakon 3 mjeseca ponovo pregled na kojem su mi rekli da ih nastavim nositi samo preko noći sve do dana skidanja aparatića. I napokon nakon dvije godine nošenja aparatića došao je dan skidanja. Baš sam se jako veselila jer mislim da je 2 godine pristojno vrijeme i već mi je, moram priznati, pomalo išao na živce. Jednostavno sam bila spremna skinuti ga i vidjeti svoje transformirane zube. Skidanje je prošlo super, a onda je došao red na uzimanje otiska mojih novih-starih zubi u svrhu izrade retainera. Retainer je prozirna plastična ''presvlaka'' koju morate nositi nakon skidanja aparatića kako vam se zubi ne bi pomakli tj. vratili u stanje u kojem su bili prije. Ovaj put uzimanje otiska nije proteklo toliko glatko koliko prvi put s obzirom da mi se prilikom uzimanja otiska gornje čeljusti pojavio nagon na povraćanje. Srećom nakon inicijalnog nagona ništa drugo se nije dogodilo, nisam povratila, te sam se smirila i počela disati na nos sto je dosta pomoglo. Bilo je stvarno grozno i ujedno jedan od razloga zašto se nadam da više nikada neću morati raditi otisak zubi. Retainer je bio gotov kroz nekoliko sati isti dan pa sam odmah krenula sa nošenjem. Vrijeme nošenja retainera varira od osobe do osobe, a ja sam ga nosila 24 sata prva 3 mjeseca te nakon toga samo tijekom noći. Većina ljudi ga mora nositi doživotno nakon skidanja aparatića što meni ne predstavlja nikakav problem jer ga, kao što sam rekla, nosim samo dok spavam. Još jedna napomena je da čuvate svoje retainere jer ukoliko vam pukne izrada novog će vas koštati 250-300 kn. Također perite ih redovito jer se i u njima nakupljaju bakterije/neugodni mirisi. Svoj svakodnevno operem četkicom za zube, a jednom tjedno namočim i vodicu za ispiranje usta nekih pola sata.


Svačije iskustvo sa aparatićem može biti i jest drugačije, a ovo je bilo moje. Moram napomenuti kako nisam stručnjak u ovom području u ijednom smislu već sam ovim tekstom isključivo opisala svoje osobno iskustvo. Također bi se zahvalila djelatnicima zavoda za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu jer su me kroz cijeli proces vodili smireno, ljubazno i stručno. Ušla sam u ovaj proces sa jako puno odgovornosti i ozbiljnosti jer sam znala da će put biti dug, ali se kasnije isplatiti što se stvarno pokazalo istinitim. Jako sam zadovoljna svojim zubima i kako oni izgledaju trenutno. Sada mi je još jedino preostalo nastaviti se brinuti o njima da ostanu ovako zdravi još dugo vremena, a svima vama koji tek krećete u avanturu zvanu fiksni aparatić želim puno sreće i znajte da će se na kraju svaka muka isplatiti!

You Might Also Like

0 komentari

Razmijenimo mišljenja, natipkaj mi komentar! 😊

Subscribe